Ep o Mami

Sjećam se da sam nekada u osnovnoj školi pisao jedan sastav na ovu temu.
Sjecam se i da sam napisao: “Moja mama je najbolja mama na svijetu!”.
To su napisali gotovi svi, jer svima je njihova mama najbolja na svijetu, svima je ona
zakletva i sve.
Sjećam se i da sam napisao još: “Mama moja radi, ona ima posao, ona je kuharica,
dobro kuha, a i tada, osnovna škola, mama je bila ta koja me je vadila iz problema, štitila
kada napravim kakav zijan, a nisam baš bio fino dijete, kod tate me vazda vadila i čupala,
davala para kada nemam…”.
I ona je bila ta s kojom sam vazda pričao o svemu…
I onda nekad u tom periodu pročitam priču o dječaku koji je, kada mu je mama došla
ispred škole u dimijama, od srama okrenuo glavu i otišao..
I od tada sam ja svoju mamu jos više zavolio, čuvao i pazio, koliko se to moglo… dičio
se, što je takva kakva jest, borac za nas i porodicu, što je jaka i što nije posustala kada je
trebala, radi nas, a i mi uz nju…
Bilo je trenutaka kada je plakala za mnom, mojim problemima, hirovima i sranjima
koja sam pravio, a bilo ih je… i za to ja joj dajem orden, medalju, ma sve…
I tako kako je vrijeme odmicalo, i ja matorio, a i moja mama, naša ljubav je jačala,
sjećam se noći, koje je probdjela na balkonu čekajući da se vratim da bih je poljubio i da bi
ona mogla spavati… sjećam se svake njene suze koju je prolila za mene i svoje za nju… al to
je valjda život…
A kako sam stario i ja sam pametniji postajao, i ja sam stasao u nekog čovjeka i
nekako sam uvidio da je ona žena koja je jaka, pametna, koja se bori s trojicom muškaraca u
kući, koja sve naše hirove prati, nikad nije rekla ne mogu i neću, uvijek nasmijana i vedra…
Valjda je zato i svi moji prijatelji vole, zna to ona, i kad je nekakav praznik, oni vole kada dođe
u sobu i zeza se s nama, nazdravlja i igra kolo…
I tako, dani prolaze, ona je ta koja nas svaki dan gleda, svaki dan trpi naše stresove,
dočeka nas s ručkom i osmijehom, bez ijedne riječi, zna nas u dušu, i ona je ta koja nas vedri i
oblači…
I sad kad bih krenuo, ovako mator, u cvijetu mladosti, kada sam stasao i prošao
svašta, ovu priču bih ovako počeo: ”Moja mama je najbolja mama na svijetu, najpametnija i
najljepša, ona je najjača žena na svijetu i ona moze sve… mama moja, volim te najviše na
svijetu i uz tebe smo svi mi, znaj to… ponosimo se tobom… a i ti nama… volim te…”.