Čitav svoj stvaralački dio života sam proveo misleći da ono što ja pišem je previše dobro. Bio sam dosta samouvjeren a opet ne toliko da javno krenem objavljivat. Jer posle izdavanja Crv-a samo napravio kardinalnu grešku I samo stao. I zaboravio da imam dara. Al da ga trebam iskoristiti I radit. Učiti, čitati, pisati, istraživati, učiti, čitati sa razumijevanjem.
Okrenu sam se na svoje uradtke, članke, textove, priče, kako god nazovem to.
Dobro je to. Al amaterski. Iskreno, iz duše, otvoreno, čisto I nevino. Al treba ga pokvariti, treba ga naučiti pisati.
Nikad, ama baš nikad nisam na tome radio. Školovao se za to, iskoristio talent, moju želju I strast.
Nego sam samo pisao.
Misli, zapisivao I puštao na mašti. I šta god iznjedri jednostavno objavi.
I nedira, ne čita ne uređuje.
A onda se pozabavi ozbiljnom,po meni, istraživanju kako se zapravo piše? Šta je Književnost?
I onda prvi put u životu sjednem I obavim stvarno veliko istraživanje. Koje je trajalo danima. I mene iznenadilo kako me nešto obuzme. Ta želja za istraživanjem nečega. I pisanje o koracima.
Prva opsesija je bila istraživanje koji PlayStation 5 da kupim? Pa ima digitalna verzija I disk verzija? A ja još uvijek na disketama. I krenem. Jedan dan, dva, tri.
Istraživanje disk verzije, iskustva mane prednosti. Pa onda digitalne verzije.
Onda ok odluka je pala na disk verzija, možeš igre I online kupovat I instalirat I igrat. Bez diska. A možeš otić, kupit Igru u CD-DVD-DISK verziji jer ja sam odrasto na kasetama. I onda zaostao. Ubio me digitalnog doba. Pogubio sam se. zaostao.
I krenuo da nadoknađujem.
Opasno brzo I općenito.
Krenuo se ponovo učiti osnovima života.
I ne ide mi loše al me jebe život. I malo bi mi trebalo više sreće.
Al više sam nezahvalan. Al nije da se neću da borim.
I mjenjam se.
I shvatam više ozbiljno život.
Jer se računi platit moraju. I mora se jest. Obuć. Vozit. Mora se živit.
I mora se planirano živit.
Vodit evidencija o terminima.
Plaćanju.
Zdravlju.
Birokratiji.
I onda se trudiš da se organizuješ.
Da napraviš plan za dan.
Da ako ti je život podjelio loše karte,
ti počni blefirat.
Uči, istražuj, zapisuj.
Uđi u dubiozu stvari. Otkrij temelj I fundamentale stvari I kreni stvarati nešto iz temelja.
A to je za mene pisati na neku temu, ideju.
Kreativno,literarno.
Onako kako ustvari I treba pisati o nečemu.
Meni je to ono nešto tipa kad uzmeš neki magazin, pa na nekoj od stranica ugledaš onako nekaku umjetničku sliku motiva urbanog života, prirode, brzog života, sa nekim textom o temi popularnoj u današnjici.
Al kao neki tjedni blog.
Nešto poput one iz Sex I Grad samo u muškoj ulozi života.
I tražio sam uzore.
Al u to doba nije bilo Il nije bilo alata doći do njih. Ali sada jest.
Blog. Po definiciji, koja se može provjeriti ovim današnjim google chatgp alatima je redovno objavljivanje sadržaja na internetu iz lične ili tematske perspektive.
I tu dolazimo do expanzije raznih osoba.
I to nazivaju Blogerima, Food Blogerima, Recept blogovima, Instagram influenserima.
Al ja sam Old Skul.
Do kosti.
Seljački.
Al sam počeo da se adaptiram I sofisticiram I odrastam. Jebem li ga kako ide.
Leave a Reply