Sjećanja su ono što nas drži u životu, ovakvom kakav jest, čudan i zao, gdje svako
samo sebe gleda, gdje su drugi zavidni na tuđu sreću, na sve ono što oni nemaju. Čudan je to
osjećaj kada si zavidan i kada si ljut na sve, kada nemaš ništa, a mrziš sve.
Život treba živjeti, male stvari su one koje treba da nas impresioniraju, da nas zadive i
da nam život, kakav takav, učine barem malo sretnim. Jer život je prolazan, kratak i brz,
čudan i lijep, dosta faza i metafora, dosta uspona i padova, sve kontraindikacije, al’ u jedno
smo svi sigurni, imamo ga. I treba da ga živimo, da ga volimo, cijenimo i onda će i on nas,
cijenit će to on i onda će nas pohvaliti i nagraditi. Jer ako nešto iskreno želiš, ako sve svoje
napore usredotočiš k tome da ga ostvariš, čitav univerzum će se pokrenuti i pomoći ti da ga
ostvariš. Sve tuge u životu su prolazne, svaka suza je uzalud prolivena, jer onaj za kojim je
prolivena ne cijeni je. Bitno je samo sad, ovaj čas i tren, u kojem se živi. Treba se gledati i
naprijed, možda, i unazad, možda, ali se treba fokusirati na sad, trenutak u kojem se živi. Svi
problemi su rješivi, svaki problem ima rješenje, ne postoje nerješive situacije. Danas je ono
sutra što si se oko njega juče brinuo.
O Sjećanjima

Leave a Reply